ODRASTANJE JEDNE DEVE

evo ovom pjesmom ću započeti novu temu u kojoj ću pokušati opisati svoje odrastanje i svoju malu očajničku želju da promjenim svoj mali svijet i svoju svijest...

neznam da li je u redu da djete kojem se kaka i koje ima do doma još nekih pola sata pješačenja uskrati jedno obično kakanje. bilo je to jaaako davno mislim da sam imala nekih pet šest godina i vraćala sam se od nekud sa tetom tj. tatinom sestrom. u nekoliko navrata sam joj rekla da mi se kaka no kako smo bili daleko od kuće ona nije ni pomislila da u tom mraku i svoj toj silnoj prirodi oko nas to isto dijete može učinti svoju potrebu i na taj način rješiti problem. usrala sam se u gaće. neugodno i vrlo sramotno za malo djete. to što je tetka bila pačaglu je sporedna stvar no to što sam ja bila djete i što si nisam dala pravo da se maknem iza grma i obavim potrebu je glavna stvar. no nebi ovo spominjala da se ista situacija nije dogodila prije pet šest godina kada smo suprug i ja išli kupovati stol i stolice za blagavaonu. naime još sam dojila svoju djevojčicu i još sam bila vrlo osjetljiva po pitanju svojih potreba...zamolila supruga da stane jer me uhvatila potreba...bili smo na nekim prostranim poljima iza metroa...no on kao i uvijek ignorirao potrebu te reko da imamo vremena da da će me odvesti u lesninu...ja insistirala da stane no ne...odrasli vole komplicirati tamo gdje treba pojednostaviti....opet se ja usrala u gaće. no ovaj puta sam osjetila toliko poniženje i toliku bol .... to vam je kao ono rana na staru ranu najviše boli...doooobro....došli mi doma i sve ja to preživjela .... no kako uvijek volim izkomunicirati i izvući pouku iz nekog sranja tako sam i ovaj put objašnjavala da su to prirodne potrebe i da iz toga netreba raditi filozofije....no ljudi moji kad se jednom njemu pripišalo tako jako da ja pucao po svim šavovima ja tako guštala i mislim si u sebi da se bar upiša no ne zbog pišanja u gaće nego zbog toga jer je sjedio u svom novom automobilu i što bi mu najvjerovatnije pišanje po sjedalu bila gora kazna nego popišane gaće....i tako ja sa smješkom nalicu i nekom sadisfakcijom mislim u sebi .... e dragi posle ovoga ćeš stati i dozvoliti drugima da obave potrebu....naravno nije izdržao i zaustavio auto kraj ceste te otišao u grmlje obaviti...ljudi moje to je trajalo sigurno nekih pet minuta....ušo on u auto i ja ga pitam kakav je osjećaj kad staneš i obaviš ono što te muči....on meni veli neopisiv...eto valjda je sada naučio lekciju da uvažava tuđe potrebe te poštuje jednu devu koja jest sramežljiva i nije mogla voditi ljubav na otvorenome prostoru ali zato može bez srama obaviti potrebu sranja i pišanja...pa ljudi moji tko će vam pročitati registarsku tablicu na autu te u istom trenutku snimiti guzicu, facu i ispitati sadržaj koji ste ispustili....nononono....pouka glasi : kad vam netko brani da obavite osnovne ljudske potrebe skinite gaće i poserite mu se na ono kaj najviše voli pa makar to bio novi perzijaner ili novi automobil.

dirljiva priča koja tjera suze na oči.


ha, iz priče bi se dalo iskopat :ak su te roditelji i pustili u život praznih džepova sigurno nisu i praznih gača. a ,ak su gaće kojim slučajem bile nove i prazne znala si kako ih učiniti punim.

meni ovo tjera plinove.


kaj si ti grudenov pacijent ?

jutreko sofija
lijepo ti stoji osmjeh, no kada ćeš prestati pušiti?
ma to će se dogoditi uskoro. osjećam da takve stvari iščezavaju iz naših života onog trenutka kad počnemo udisati život oko sebe.
onda dobro.
vani je sunčano. lijepo je. ooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo što si zamišljena?
ma to je ona točka opuštanja kad baš i nema misli i osjećaja. samo to jedno stanje. mislim da to zovu meditacija.
da?
da.
stanje pasivnosti.
moglo bi se tako reći.
stepski vuk
...umjesto da svoj svijet suzuješ, svoju dušu pojednostaviš, morat ćeš u svoju bolno proširenu dušu primati sve više svijeta, naposlijetku i cijeli svijet, da bi možda jednom stigao do kraja, do mira. taj je put prošao buda, prošao ga je svaki veliki čovjek, jedan svjesno - drugi nesvjesno, ukoliko mu se posrećio smioni čin. svako rođenje znači rastanak od svemira, znači postavljanje granica, razdvajanje od boga, mukotrpno rađanje novoga. povratak u svemir, dokidanje mukotrpne individuacije, obogotvorenje, međutim, znači: toliko proširiti svoju dušu da ona iznova može obuhvatiti svemir.
hermann hesse

ja ti to ne razumijem.
niti ja.
no možda jednog dana shvatim.
good: koje ste vi figure.
as: piuni
good:


as: zašto
good:

as: vidim da ti je dosadno
good: ne samo se igram
as:
good:

ja:
good:
ja:
ti:
good:

lavica je napisao/la:meni ovo tjera plinove.


kaj si ti grudenov pacijent ?

jbg ... ona odrasla puni gaće a ja pacijent?

malo ti se zmiksalo?

lijo ne uzrujavaj se, ovo je išlo male ajasofije a ne tebe

konjko je napisao/la:ja:
good:
ja:
ti:
good:

mi:

lavica je napisao/la:lijo ne uzrujavaj se, ovo je išlo male ajasofije a ne tebe

ma da , jbg zaboravim da ti voliš popričat sama sa sobom .

da nisi tak dlakav danas bi te imala na meniju...no našla sam bolju zadovoljštinu no u svakom slučaju želim ti sretan i uspješan dan zagubljenih
ali sutra već no prekosutra ti bum rekla .
i naravno pjesmica


nisam nikada bila ovaaaaaaaaaaaako darežljiva

gledajući jedan simpatičan filmek shvatih da nije problem u odrastanju već je problem u tome kad u nekim segmentima svoga života budemo preodrasli i preozbiljni a pak u nekim drugim nerazvijeni i ono kak bi rekli bedasti. recimo primjera radi kad se razbolimo shvatimo da sve oko nas i dalje funkcionira...nitko nije gladan, žedan, prljav i ne propada svijet zbog toga...no opet mislimo da bi naša fizička smrt dovela do nevolje...ma život se uvijek pobrine za sve pa nemrete druge držati pod staklenim zvonom jer to naime nije život...nego ono ponekad iz vlastitog iskustva želite sve to nekaj kaj vam se činilo loše po vas ispraviti na način da vaši bližnji to ne osjete...opet sam u krivu...ona bakina živi i pusti druge da žive je zapravo dublja nego sam mislila...to znači da drugi također trebaju proći kroz neke životne prepreke te ih sami moraju znati rješiti...pogrešno je misliti da ćemo nekome pomoći ako mu mi tu prepreku maknemo sa puta...ponekad je prava prepreka upravo i način kojim se učimo igri. igri u kojoj zaigrano odrastamo.
ma neznam baš pravi primjer ali u trećem srednje je izbila neka frka zbog toga jer je dečko koji je skočio kroz prozor razreda da ode u dućan jer mu se nije dalo ići okolo skoro izbačen iz razreda jer je već imao mislim dva ukora. sve je to netko vidio pa došlo do razrednika i tako to....
svi od toga napravili neku veliku frku kao da je skočio babi na glavu te ju zatukao bokserom, ukrao torbu i uzeo štake da ga nemre ulovit...
no kak sam ja imala sam jedan ukor zbog nekih neopravdanih pomislih kak je kraj godine i kak mi taj jedan ukor nebu nikaj promjenio u životu te reče svom zaista dragom razredniku da sam ja skočila kroz prozor jer sam se skroz zaboravila da sam u razredu a da doma to svi radimo jer nam se ponekad to čini brže i tako to... gleda on mene i smije se onako suzdržano...te još jednom upita je li to istina...ma istina profesore...
mali mario je bio dobar dječak gluhonjemih roditelja i nikada nikada nije prema nikome bio zločest...zbog tog jednog ukora bi zaista bilo nepravedno da završi u nekoj drugoj školi il kak već to ide....ovo od mene nije bilo hrabro nego po mome mišljenju praktično ... no isti taj dječak je u jednoj drugoj situaciji bio hrabar i pomogao meni. što se tiče igranja u životu ni to nije problem ako čovjek nema velike brige i odgovornosti...naprimjer tečaj salse je zaista ispunjavajuć i zaista se čovjek dooobrano opusti i nasmije i napleše...nego ponekad ste u začaranom krugu te odgovornosti i briga da zaista više neznate što je to što vas veseli i što bi vam napunilo baterije nakon svih odgovornosti...
e to ja zovem začarani krug... osjećate da ne živite već da umirete, a opet u sebi osjećate tu prazninu i znate da je smisao popuniti je .
znači pouka bi bila živite i pustite druge da se brinu za svoje prepreke a vi imate svoju zadaću nakon koje se možete igrati i na taj način se veseliti i zadaćama i igrama...
život je lijep kad nisi slijep...
pomozite drugu u nevolji ali ne na način da to postane još veća nevolja i njemu i vama...
u srijedu idem kod psihijatrice...naime jučer me zvala i pita kak sam...e to su vam pravi psihijatri...brinu se za svoje pacijente!!!

silver fox je napisao/la:

lavica je napisao/la:lijo ne uzrujavaj se, ovo je išlo male ajasofije a ne tebe

ma da , jbg zaboravim da ti voliš popričat sama sa sobom .

Ma ne ti voliš biti u centru pažnje i da se sve vrti oko tebe.