pokloni za djecu

evo uskoro krećem u metro po namirnice i razmišljam kako je moje djete od djeda mraza naručilo bijelog konja sa krilima...ma ovo sa konjima se stalno vrti oko mene...no eto kobila u meni će popustiti i bez obzira na rozog, plavog i bijelog konja....kupiti ću i ovoga sa krilima ako ga nađem...no nešto u meni mi govori da ipak dar treba biti iznenađenje a ne očekivanje...pa ću valjda skontati kako da to malo preuredimo glede želja....znam da joj treba album za ljepljive sličice i šlape za školu...no kako bez igračke...mislim da ću morati do ofertisime jer zaista nemam volju šiti krila koja bum zakačila ovome starom bijelom konju...naime kad razmislim za to bi mi trebalo kojih sat dva i ne vidim zakaj malo žice nebi obrubila sa nekom svilom i još malo starih perlica po svemu tome...nonono nikad kraja mojoj igri...no zaista mi je apsurd kupiti konja od sto dvjesto kuna sličnog kao što je ovih tri četri ni sama neznam....osjećam da je to u odnosu na manje imućnu djecu malo bahato...oni se razvesele čokoladi više nego moje derište barbiki...da svjesna sam da iskvarimo vlastitu djecu glupim poklonima no da li bi joj se smijale da umjesto barbika ima krpene lutkice....biiiiii....i to je to nemrete odudarati od okoline preveć....no da li bi se mogla napraviti mala,,,ali zaista mala revolucija pa onda za badnjak sjesti sa dječicom oko bora i šiti krpene lutke a kad zaspu od umora obući te krpene lutkice u jeftine barbi haljinice te sutra im ispod bora staviti papučice i čokoladicu i albumčić i krila te reći da je djed božičnjak ove godine bio jako darežljv i da je samo njoj ostavio toliko poklona...te naravno nije uzeo krpenu lutkicu koju je ona za njega napravila već je rekao da ona tu istu lutkicu pokloni nekome koga jako voli ... kompliciram ali dragi ljudi ostalo mi kojih dvjestotinjak kuna u džepu a djete će biti sretnije i vrijeme će joj biti zabavnije u cijeloj igri a ne u očekivanju jednog bijelog konja sa krilim...koji bi joj ionako skupljao prašinu na komodici...i tako to...sad moram ići i svima sa kojima sam provodila božićna slavlja ove godine poklonit ću jednu kravu...a ne konja...tj. milku od dvjesto grama jer ova od sto je za jednokratnu upotrebu a ova od dvjesto ipak može trajati do nedelje...svako ima svoju logiku no meni ova potrošačka nikak ne šmeka...škrtica nisam...no nedam se ja u stampedo...mislim da ću joj pokloniti i onu kasicu od rajfajzen banke kaj sam dobila od jedne gospođe kod koje čistim...pa nek si mala skuplja za konja...jer nisam ja baš takva kobila...
p.s. NE VOLIM PRETJERIVATI ALI OVO KAJ GLEDAM OKO SEBE JE ZAISTA MALO PREVEĆ
BOJIM SE DA ĆE SANTA ISPASTI NAJVEĆA BUDALA NA SVIJETU...I KAK GA BUJU POŠTIVALI

konjko je napisao/la:

ajasofia je napisao/la:da svjesna sam da iskvarimo vlastitu djecu glupim poklonima no da li bi joj se smijale da umjesto barbika ima krpene lutkice....biiiiii....i to je to nemrete odudarati od okoline preveć....no da li bi se mogla napraviti mala,,,ali zaista mala revolucija pa onda za badnjak sjesti sa dječicom oko bora i šiti krpene lutke a kad zaspu od umora obući te krpene lutkice u jeftine barbi haljinice te sutra im ispod bora staviti papučice i čokoladicu i albumčić i krila te reći da je djed božičnjak ove godine bio jako darežljv i da je samo njoj ostavio toliko poklona...

bilo bi najbolje uz lutke djecu naučiti i vudu mađiji pa da djeca imaju bar neke dugoročne koristi...

ma jok, to ti je kratkoročna korist jer tebe nebi uništile ni vudu mađije...no dugoročna korist bi bila da su lutke na napuhavanje onda bi ti bio malo smireniji pred ove božićne blagdane te bi već sašio kamion lutkica i djelio djeci umjesto da nas zekaš

ma evo da se pohvalim...nisam išla u metro jer je gužva bila užasna...i tako je produžila do planet obuće i kupila sebi čizmice za finjaka, kćerki sandale umjesto šlapa sa onim ortopedskim od kože, cipele za proljeće, tenisice-cipelice za proljeće jesen i nećakinji za rođendan proljetne cipele i za jednu malu bebu šlapice za šminku i sve to za stočetrdeset kuna...da da da 141 i nešto sitno lipica ... etooooo.... toliko od mene a kad sam pogledala koliko dođu malo kvalitetnije šlapice za školu pala sam na dupe 130 kuna s time da smrde ko kuga ... valjda kvalitetni materijali... ove gore su talijanske i imaju onaj prirodni miris materijala... šoping obavljen u mandiju i moram priznati da sam profitirala i sa crnim vinom, čašama, umjetnim cvijećem i ćevapima, te da sredstva za čišćenje stakla niti pet kuna pola litre...jao kak ja volim šopingirati jer uvijek uzimam ono kaj je u tom trenutku najpovljnije....bila sam najsretnija kad sam skužila da je cijena onog keksa kaj se topi u ustima samo sedam kuna...od njega se radi torta šarlota....suuuper...ma naravno da ću sutra otići u ofertisimu i uzeti krilatog konja i nebum ja šila nikakve lutkice jer sam tak umorna od svega skupa da jedva čekam da se kupaona završi i da legnem u vruću kadu sa sto kapi ružmarinovog ula i jednu 30 tak lučica i to je to ... za ovu godinu gotovo... hahaha... nego šokirala me cijena sto grama milke deset kuna pa rađe svima onda kupim cipele za proljeće...jajajaja ... koja sam ja budala...

p.s. NE VOLIM PRETJERIVATI ALI OVO KAJ GLEDAM OKO SEBE JE ZAISTA MALO PREVEĆ
BOJIM SE DA ĆE SANTA ISPASTI NAJVEĆA BUDALA NA SVIJETU...I KAK GA BUJU POŠTIVALI [/quote]

Uh,ti kad se raspištoljiš odmah,roman napišeš,tak da me tjeraš da napreskokce čitam,,,ali se slažem sa tobom,ovo sve skup,više nema smisla i zaista je preveć,ja vodim bitku sa ženom i šogoricama(ima ih 6) da moramo smanjiti sa poklonima,svake godine hrpu toga dobiju i sve to pobacaju i strgaju u roku od 2-3 dana,ništa im nema vrijednost,čak sam razmišljao da ove godine i ne budem djed Božičnjak,jer zapravo to i nije kršćanski običaj,al evo nagovorili su me,opet,i zapravo je lijep osjećaj kad njih petnaestak blene i djeda kad se pojavi,jedni se znatiželjno boje,drugi se skriju,treći jedva čekaju da sjednu u krilo djedu,tak da ne znam,šta više,,,i kak se postaviti prema tome svemu,znam da bez poklona ne ide,a opet to je sve previše i uči ih krivim vrijednostima,jednostavno više ih ništa dugoročno ne zanima i dosadi im brzo.Osim igre vani,i po tome vidim da možeš kupiti što god,ali oni su najviše sretni slobodom i prirodom.Odoh bradu stavljat.

da najsretniji su kad se i mi poigramo sa njima a kupujemo materijalne stvari zbog toga jer imamo grižnju savjesti koliko smo zapravo malo sa njima... ja sam naravno badnjak dočekala šijući krila od starih poderanih najlonki i perlica i tako to...ujutro je bilo razočarenje jer sam u silnoj želji da je konj razveseli zaboravila crtež za djeda božićnjaka sakriti u njenu arhivu...sve se svodi na to da neživim u sadašnjem trenutku nego u nekom budućem u kojem će se ona sjećati mojih lijepih djela te jednog dana shvatiti da sam upravo ja bila sveti nikola, zubić vila i djed božićnjak....sebičano ili ne...nisam sigurna no uživam u tome da gledam njenu sreću i njena razočarenja...uživam u tome da odrastam zajedno sa njom u onome što ja nisam imala...

tako smo maleni a opet tako veliki i to je to djete u čovjeku i taj čovjek u djetetu...sretna no svjesna da moj mali doprinos u njenoj realnosti ostavlja mjesta za nadu i čuda koja se zovu život...

evo vidite nitko pametan neće ni sofiju ni lavicu...pa kad nećete vi hoću ja...naime sutra djetetu sedmi rođkas pa moram se malo olakšati...nego kontam ja par dana onu kad jedan mudonja prdno a imo proljev...ko da ga je moj ujak pravio...naime on kaže da se to zove rizik...a ko ne riskira ne profitira...i tako ja sada kontam ove rinčice su divan poklon za dječiji rođendan...te danas po njenom izboru lijepa ljubičasta majca sa profilom djevojčice i dva čaja od mente baš ko prave prijateljice....ma to sam ja sve ove godine tražila okolo a pronašla u ponedeljak ujutro u svome malenom biću....
to jutro nikada neću zaboraviti...pitam ja nju da li bi ti mogla sama do autobusne stanice jer već sva djeca idu sama....ona onako malo zabrinuto no hrabro bi....i tako djete krenulo i otišlo....no nakon deset minuta se vratilo i kaže mama nema nikoga na stanici....malo pričekali i kad smo ugledali susjednu djecu da idu ja njoj velim evo možeš sad krenuti...ona se onako premišlja i veli mama a da ipak ideš ti samnom...ja svjesna njenih strahova ustrajem i kažem joj možeš ti to gabi....progutala ona knedlu i sa dvije ispraćajne puse krenula....te dvije puse su tako dugo trajale da vam ja to ne mogu objasniti....i izlazi djete zatvara ulazna vrata , zatvara garažna vrata a mene nešto steglo nemogu vam opisati....onako kranule suze neznam sama zašto....i kad sam ju ugledala iza čempresa kako brižno trči za onom dječicom ispred nje....meni su samo dvije rječi bile na umu.....to je prvi puta u ovih sedam godina da sam u svome djetetu ugledala sebe....plakala sam od sreće i prvi puta zahvaljivala bogu istinskom srećom i zahvalnošću.....SRCE MAMINO, SRCE MAMINO, SRCE MAMINO......
Želim ti od srca SRETAN ROĐENDAN. mama.

Ovo je jako dirljivo i prekrasno, apsolutno te mogu razumjeti što osjećaš i proživljavaš, a to mogu samo majke koje vole svoju dijecu svim srcem.

Jedino me malo zbunio početak svega ovoga baš i ne razumijem što si htjela reći na samom početku no nije ni bitno jer sve ostalo čovjeka raznježi.