obećanja jednog konja jednoj kobili

ma evo slušam neku mjuzu kaj kroki sluša trenutno...pa da tih sedam minuta iskoristim da otvorim jednu zajedničku temu...
došla kobila konju u staju i onako izgubljena u svijetu ljudi pita njegovu sestru i mamu može li živjeti kod njih a za uzvrat će ponekad čistiti i pomagati u nekim zajedničkim poslovima...sestra konja koja je bila društvena i voljela ljude rekla da zašto ne a mama slušala djete i pristala...konja se nije ništa pitalo no bila mu simpatična kobila...i tako svi počeli biti sretni i veseli...sestra i kobila se dobro sprijateljile i radile sitne životne radosti...zavoljele se kao sestre...no moralo se znati da je kobila kobila...i to je štimalo dok se kobila nije zaljubila u konja...onda sestra postala ljubomorna jer zakaj se kobila sada bavi više konjem nego njom...no kobila ko kobila uvijek bila svoja...i tako se kobila nakon nekih tri godine odlučila spariti sa konjem te mu bila dobra kobila mada je sumnjala da je on pravi konj za nju...nekak je poslušala razum a ne srce...i tako se konju i kobili stalno isti problemi nametali...on ju uvjeravao da su jedno za drugo a ona sumnjala zbog njegovih djela i stalnog uvjeravanja u suprotno...no kobila bila naivna i mislila da su priče o svemiru i zvjezdama koje su vodili bitniji od onoga kaj joj je govorilo vlastito srece....i tako su konj i kobila počeli živjeti zajedno....no jednog dana kobila upoznala novog konja koji joj je grijao srce i ulijevao osjećaj ljubavi....zavoljea kobila i tog konja dok su isti ti konji više voljeli ove pornoglumice i dive koje sve pokažu i ništa ne skrivaju...no kobila se nije dala i nije željela biti porno glumica...naime ona je htjela jednog konzervativnog konja koji će je cijeniti ne zbog stasa i glasa već zbog njene unutarnje ljepote...no oni to nikako nisu uspjeli u njoj otkriti...ona je uvijek u njima sve to vidjela ali nikako je nisu uspjeli dotaknuti na način da ih zavoli u potpunosti...ma htjela je ona i život dati za njih ali nije uspjela...htjela je ona njih i uvjeriti da nije bitna vanjska ljepota i da nisu bitne te neke vanjske opcije...no ne njima je i dalje bila bitna ta vanjska kompozicija...i tako se kobila odlučila maknuti iz njihovog života jer najvjerovatnije postoje kobile koje jedva čekaju takve...no naša mala kobila se toliko razočarala da je prestala vjerovati da će ikad naći takvog konja koji će ju ugledati iznutra...i tek kad je prestala vjerovati u svoju ideju to se dogodilo...no ona je to toliko zaboravila da to nije prepoznala u istom tom konju za kojim je čeznula...i eto kad je konj odlučio da ona to u njemu uvidi ona je uvidjela...sad bi netko rekao za dobrim se konjem prašina diže...no vjerujte mi nema tu prašine tu je samo jedan duboki mir u kojem kobila uživa mada je konj daleko od nje...no svako malo joj srce zagrije svojom mišlju o njoj i obratno....tako da svaka priča ima svoj početak i svoj kraj...no ova se već cijelu vječnost odigrava....konji i kobile obećavaju svašta ali izvršavaju malo zato nemojte obećavati već jednostavno kad nešto poželite učinite to svojoj kobili i svome konju...bez puno rječi...sa puno malo toga što uljepšava život jednom hajvanu ilti insanu...kocka šećera za početak

ajasofia je napisao/la:ma evo slušam neku mjuzu kaj kroki sluša trenutno...pa da tih sedam minuta iskoristim da otvorim jednu zajedničku temu...
došla kobila konju u staju i onako izgubljena u svijetu ljudi pita njegovu sestru i mamu može li živjeti kod njih a za uzvrat će ponekad čistiti i pomagati u nekim zajedničkim poslovima...sestra konja koja je bila društvena i voljela ljude rekla da zašto ne a mama slušala djete i pristala...konja se nije ništa pitalo no bila mu simpatična kobila...i tako svi počeli biti sretni i veseli...sestra i kobila se dobro sprijateljile i radile sitne životne radosti...zavoljele se kao sestre...no moralo se znati da je kobila kobila...i to je štimalo dok se kobila nije zaljubila u konja...onda sestra postala ljubomorna jer zakaj se kobila sada bavi više konjem nego njom...no kobila ko kobila uvijek bila svoja...i tako se kobila nakon nekih tri godine odlučila spariti sa konjem te mu bila dobra kobila mada je sumnjala da je on pravi konj za nju...nekak je poslušala razum a ne srce...i tako se konju i kobili stalno isti problemi nametali...on ju uvjeravao da su jedno za drugo a ona sumnjala zbog njegovih djela i stalnog uvjeravanja u suprotno...no kobila bila naivna i mislila da su priče o svemiru i zvjezdama koje su vodili bitniji od onoga kaj joj je govorilo vlastito srece....i tako su konj i kobila počeli živjeti zajedno....no jednog dana kobila upoznala novog konja koji joj je grijao srce i ulijevao osjećaj ljubavi....zavoljea kobila i tog konja dok su isti ti konji više voljeli ove pornoglumice i dive koje sve pokažu i ništa ne skrivaju...no kobila se nije dala i nije željela biti porno glumica...naime ona je htjela jednog konzervativnog konja koji će je cijeniti ne zbog stasa i glasa već zbog njene unutarnje ljepote...no oni to nikako nisu uspjeli u njoj otkriti...ona je uvijek u njima sve to vidjela ali nikako je nisu uspjeli dotaknuti na način da ih zavoli u potpunosti...ma htjela je ona i život dati za njih ali nije uspjela...htjela je ona njih i uvjeriti da nije bitna vanjska ljepota i da nisu bitne te neke vanjske opcije...no ne njima je i dalje bila bitna ta vanjska kompozicija...i tako se kobila odlučila maknuti iz njihovog života jer najvjerovatnije postoje kobile koje jedva čekaju takve...no naša mala kobila se toliko razočarala da je prestala vjerovati da će ikad naći takvog konja koji će ju ugledati iznutra...i tek kad je prestala vjerovati u svoju ideju to se dogodilo...no ona je to toliko zaboravila da to nije prepoznala u istom tom konju za kojim je čeznula...i eto kad je konj odlučio da ona to u njemu uvidi ona je uvidjela...sad bi netko rekao za dobrim se konjem prašina diže...no vjerujte mi nema tu prašine tu je samo jedan duboki mir u kojem kobila uživa mada je konj daleko od nje...no svako malo joj srce zagrije svojom mišlju o njoj i obratno....tako da svaka priča ima svoj početak i svoj kraj...no ova se već cijelu vječnost odigrava....konji i kobile obećavaju svašta ali izvršavaju malo zato nemojte obećavati već jednostavno kad nešto poželite učinite to svojoj kobili i svome konju...bez puno rječi...sa puno malo toga što uljepšava život jednom hajvanu ilti insanu...kocka šećera za početak

Lijepo te inspiriralo,što god da je.
Sviđa mi se poruka,ja sam uvjek zato,da se ljubav dokazuje djelima a ne rječima.
Puno slatkih,riječi odvede u veliku zabludu i ćorsokak iz kojeg nema povratka.
Da te Slavonsko-Zagorski Bosanac,pouči,dobronamjerno,vidim da već par puta krivo pišeš, kaže se IKSAN

nemam pojma kaj je iksan no ne poznam ni insane....ja samo vidim jedan životinjski svijet koji je ponekad kao golub a ponekad kao drek od goluba...no kako najviše dreka vidim u sebi onda shvaćam da sam ja golub koji voli srati...pa evo iksane da te pozdravim prije ponoći i da ti pošaljem onu od azre...koliko još ima do očaja....darovati ću ti plavog goluba....negledaj u njemu plavog goluba....dvojica na ulici sami protiv svih....djevojke uživaju u milovanju....ne gledaj u meni svoga goluba....dvojica na ulici....sami protiv svih...saaaamiiiii ... ja uživam u svome životu pa i kad mi drek ide kroz usta....naime patim od zatvora pa mora neđe izaći...ak te smeta ja morem da serem i u gaće...veniš je kod mene nekorištena skupina detrdženata...sapun i slo.... haj sretno i ode sada nastaviti priču o konjima i kobilama....

evo pala kocka čokolade i vrijedi sada daljnje odiseje...kako su konji plemenite životinje ja ih volim više od pasa...ono pas ti je bezuvjetno vjeran i nikak da te ugrize kad ga tučeš---no konj se ljuti i opire i tjera svoje....ono sokol ga nije volio...pa nebi ni ja...ima taj neki patent kad se izljevi bjesa okome na nas same ali i na druge e sada taj sokol je znao na koga je bjesan i bio je pametan konj...no da li su svi konji takvi...recimo imali konja koji svoju bjesnoću siju i na druge konje i kobile koji im nisu nikaj krivi...sve ovisi od konjske izdržljivosti i plemenitosti da uzvrati onome tko ga muči i tlači...nenneen ne volim ja niti one koji su mučeni niti one koji muče...nekak mi to glupo i nerazumno....ono daj se makni ak ti nekaj ne paše... tak da je ne volim to sado mazo...meni nekak interesantnije ono ak je ok onda je ok...ak nije haj vozdra....može li sada recitacija....roki legenda bi sad reko a što nebi moglo....

ne kudi konja kojeg jašeš
ne jaši konja kojeg ne voliš
ne voli konja koji ti je poklonjen
ne poklanjaj konja koji te voli
voli konja koji te jaše kudi voli
i koji ti na ranu nestavlja soli...
jer to boli i to ničemu ne vodi
pa zato drage kobile sve se svodi
na staru narodnu u dobru i u zlu
no ne zaboravite samo u muci se poznaju junaci...nije junak koje pobjedio tisuću junaka već je junak ko pobjedi sebe junačinu ... evo gotovo... može jedna anegdota.....što nebi moglo
bila ja mala i imali smo mladu djevojku za podstanarku...i tako jedan dan došla ona sa posla i ja namah k njoj u njenu sobu...pokucam kak sam bila lijepo odgojena...i ona meni kaže slobodno...ušla ja imala sa sedam osam godina...gledam ja nju kako pere noge u lavoru....ma sve je to bilo super nego kad je ona izvadila noge iz lavore i počela brisati skužim ja da ona ima i najlonke na nogama....eto ugodno sa korisnim kako se kaže ženskica je bila praktična jer nije problem u pranju nego u skidanju...tako da nebi dalje jer veće kobile od mene nema jer ja se nikad nebi ni oblačila kad bi me netko htio timariti...onom četkom za konje....evo i da za kraj kažem da mi niste toliko falili ovih sedam dana...jedino kaj nisam imala nikakve ideje za pisanje...osim jedne koja čeka pravi trenutak....
kobila suzi jaše po pruzi ijajaijaja a konj je prati jer htio bi da svrati...no kobila neda straga hoće ona sprijeda...i tako se nikak tome konju neda...
dosta seksa za danas vrijeme je tri min. do ponoći i treba ići leći jer sutra će netko krumpirušu speći...konačno........supać.....juuuuuuuuuupiiiiiiiii.

ajasofia je napisao/la:ma evo slušam neku mjuzu kaj kroki sluša trenutno...pa da tih sedam minuta iskoristim da otvorim jednu zajedničku temu...
došla kobila konju u staju i onako izgubljena u svijetu ljudi pita njegovu sestru i mamu može li živjeti kod njih a za uzvrat će ponekad čistiti i pomagati u nekim zajedničkim poslovima...sestra konja koja je bila društvena i voljela ljude rekla da zašto ne a mama slušala djete i pristala...konja se nije ništa pitalo no bila mu simpatična kobila...i tako svi počeli biti sretni i veseli...sestra i kobila se dobro sprijateljile i radile sitne životne radosti...zavoljele se kao sestre...no moralo se znati da je kobila kobila...i to je štimalo dok se kobila nije zaljubila u konja...onda sestra postala ljubomorna jer zakaj se kobila sada bavi više konjem nego njom...no kobila ko kobila uvijek bila svoja...i tako se kobila nakon nekih tri godine odlučila spariti sa konjem te mu bila dobra kobila mada je sumnjala da je on pravi konj za nju...nekak je poslušala razum a ne srce...i tako se konju i kobili stalno isti problemi nametali...on ju uvjeravao da su jedno za drugo a ona sumnjala zbog njegovih djela i stalnog uvjeravanja u suprotno...no kobila bila naivna i mislila da su priče o svemiru i zvjezdama koje su vodili bitniji od onoga kaj joj je govorilo vlastito srece....i tako su konj i kobila počeli živjeti zajedno....no jednog dana kobila upoznala novog konja koji joj je grijao srce i ulijevao osjećaj ljubavi....zavoljea kobila i tog konja dok su isti ti konji više voljeli ove pornoglumice i dive koje sve pokažu i ništa ne skrivaju...no kobila se nije dala i nije željela biti porno glumica...naime ona je htjela jednog konzervativnog konja koji će je cijeniti ne zbog stasa i glasa već zbog njene unutarnje ljepote...no oni to nikako nisu uspjeli u njoj otkriti...ona je uvijek u njima sve to vidjela ali nikako je nisu uspjeli dotaknuti na način da ih zavoli u potpunosti...ma htjela je ona i život dati za njih ali nije uspjela...htjela je ona njih i uvjeriti da nije bitna vanjska ljepota i da nisu bitne te neke vanjske opcije...no ne njima je i dalje bila bitna ta vanjska kompozicija...i tako se kobila odlučila maknuti iz njihovog života jer najvjerovatnije postoje kobile koje jedva čekaju takve...no naša mala kobila se toliko razočarala da je prestala vjerovati da će ikad naći takvog konja koji će ju ugledati iznutra...i tek kad je prestala vjerovati u svoju ideju to se dogodilo...no ona je to toliko zaboravila da to nije prepoznala u istom tom konju za kojim je čeznula...i eto kad je konj odlučio da ona to u njemu uvidi ona je uvidjela...sad bi netko rekao za dobrim se konjem prašina diže...no vjerujte mi nema tu prašine tu je samo jedan duboki mir u kojem kobila uživa mada je konj daleko od nje...no svako malo joj srce zagrije svojom mišlju o njoj i obratno....tako da svaka priča ima svoj početak i svoj kraj...no ova se već cijelu vječnost odigrava....konji i kobile obećavaju svašta ali izvršavaju malo zato nemojte obećavati već jednostavno kad nešto poželite učinite to svojoj kobili i svome konju...bez puno rječi...sa puno malo toga što uljepšava život jednom hajvanu ilti insanu...kocka šećera za početak

Ovo me sve podsjća na tebe mislim bez uvrede, čini mi se da se sve to tebi događa trenutno pa ako ti je lakše samo daj ,olakšaj dušu i jako si to lijepo napisala.
Čini mi se da čovjek ima najbolju inspiraciju za pisat kad je u takvoj situaciji a ujedno potakne ljude da razmišljaju na način da su ljubav i osjećaji temelj dobrog i sretnog života.

dpbro jutro živino...evo baš sam nekaj neispavana jer šest i pol sati za jednu kobilu i jednog konja zna biti premalo...jučer djete reklo mama ti si meni tak slatka ujutro...ja razgoračila oči i mislim si mala moja kaj je tu slatko...kad mama tetura i umjesto da skine gaće kad piša mama i gaće zapiša...eeee blinky i ja bi pare zapišavala da ih imam no kobila ko kobila zapišava i zaserava...sve u životu kaj sam mislila da je prekokrasno u smrti ostane poserana...ma ono kad si razmislim koga bi htjela na vlastitom sprovodu mislim da nebi nikoga...neke lude indijance i moje male indijance da mi otplešu jedan indijanski i da me se sjete samo po mojim ludostima....haj haj da ne ispadne samosažaljevajuće bilo bi dobro da mi dođe i hodža i da veli ova duša nikome nije ostala ništa dužna...ono nema suza nema duga....e da bi to doživjela treba kobila još barem 70 tak godina rintati...tako da sve kaj zaradi i stekne u životu ima kome za donirati...evo ja bi dio svome djetetu...dio bosni za još jedna internet kafe koji u podrumu ima disko klub nonstop....dio zagrebčanima za novo kazalište u kojem bi samo ludi imali glavnu rječ....i naravno dio za samostan u kojem bi ludi imali utočište....tu bi bio i bazen dvadesetpet sa petnaest.....jedno nogometno igralište.....jednu golf livadu....te jedan veliki dućan rabljenih stvari sve po jednu dvije kune....i to je to misija financijske prirode jedne stare kobile bi bila u potpunosti izvršena....no kak mi se čini ova kobila nebu tako naskora crkla jer joj genetika i izdržljivosti i magareća upornost jebenica...nego draga sirena ja ti sve ovo iz puke dosade izmišljam i nemam baš puno istine za pohvaliti se....dug je taj put od razuma do srca....a najgore u svemu što ti i dalje slušaš tuđi razum i očekuješ da taj drugi neke stvari razumije tvojim razumjevanjem.....friška figa .. ne ide to tako...svatko ima svoj put od r. do s. no ja nikada nisam bila od onih koje je vodila pipica...jer prvi puta kad sam se poljubila sa dečkom i kad su mi krenuli leptirići ja pobjegla kući....drugi puta kad sam se poljubila i kad me je taj momak pito jesam li se ovlažila ja pobjegla kući...treći puta kad sam se poljubila i kad mi je momak rekao da imam najljepše oči na svjetu ja opet zbrisala....no tog jednog dana na dan republike kad mi je jedan konj gledajući me kojih 2,3 godine u busu izjavio da bi me pojeo ja sam se nasmijala i shvatila da je to muškrac sa kojim mogu do kraja...bila sam u krivu....iskoristio me za jednu noć....bila sam povrijeđena ali visoko dignute glave prošla pokraj njega....moj ponos je uvijek moje najače oružje....tada sam prestala vjerovati u obostranu ljubav i obostrane osjećaje....kobila je onda prepustila kormila onome gore koji je to tako slatko sve odigrao da bi mu ja dala oskarčinu za sve u mome životu....nego kak ja iznosim svoju dosadnu intimu sa jednim razlogom jer voljela bi da se ogadim jednom koji me zadužio svojim postojanjem pa reko da nebi slučajno plako zamnom jednog dana ja ću se ogoliti dok i vi svi skupa ne poželite da me niste ni upoznali....
gdje sam ono stala ahhhhha ma da najluđe u svemu kod kobile je da je mislila kako je predivna...dobra....plemenita i kako uzrok i posljedica imaju mjesto u njenom svemiru....gluposti....koji uzrok i posljedicaa potrošila sam atomske bombe energije na druge a na sebe ni kinder jaje...i kaj sam dobila od toga .... svi me vole.... ma posere im se kobila na tu ljubav.... ono sori ali ja zaista imam mala očekivanja od drugih...i ono nemreš mi poslati četiri poruke ljubavi a onda u jednoj situaciji kad mi je najgore i kad mi treba samo malo razumjevanja poslati poruku u kojoj sam najgora mama najgora supruga najgora kobila....itako to....daj se odluči ... ako me voliššš onda si ti totalni idiot od čovjeka jer voliš sve ovo kaj si u zadnjoj poruci napisala....e ljudi moji ja sam idio kobila jer se uvijek za piknem za malo dobra u drugima a oni to meni pošteno vrate ali ono recipročno....tako da kobiletinama i konjima savjetujem ono narodno izvaži pa kaži....ja izvagala i samtram da je vrijeme da kobilu stave na stari inventar i da joj dopuste da tu i tamo bude sa ždrijebetom....i to je to....ništa joj više ne treba.... ma vjerujem da bi me i sutra strpali u ludnicu da ima kažem istinu u lice....ja sam manijakalna što se toga tiče....no najviše poštujem one koji mi vele kurvo,lopove,idiotkinjo,seronjo....jer namah si se u startu upoznao sa sobom i morete dalje....evo meni enki napisala da sam ja idiotkinja i ja to poštujem ona dobro zna sa kime želi imati posla sa kime neželi....i dok ja tako vani pijuckam kavice i plivam i čistim i pišem te ne zapostavljam sve svoje dužnosti majke knjigovođe i spisateljice koja samo trenira ona priča sa dvoje troje simpa forumaše i pokušava dokučiti ono kaj je meni rođenjem dato....šta možeš valjda je bitno u kojem si redu...nego pouka meni od mene je draga kobilo ne pišaj u gaće i ne seri tamo di jedeš....konj kojeg namjeravam napustiti je i dalje čovjek kojeg bi mogla poželjeti svome djetetu i nemam niti jednu lošu rječ o njemu....zaista on je zavrijedio isto tako jednog oskara...ali ja više nisam glavna glumica u njegovom životu jer je bog drugačije htio...zakaj bogec zakaj....
good: mala sad si valjda spremna za onu....NEMOJTE OVAJ ŽIVOT SHVATITI PREVIŠE OZBILJNO JER IZ NJEGA I ONAKO NEĆETE ŽIVI IZAĆI.
AS: jebem mu miša....kaj sad treba da se igram, pa kaj sam do sad radila?
GOOD: do sada si se sprdala i mislila da si pametnija od drugih....
as: ok.. znači sada se mogu sprdati da sam gluplja od drugih...
GOOD: NEMORAŠ SE SPRDATI TI JESI GLUPLJA OD DRUGIH
as: pa ako jesam gluplja od drugih zakaj oni sad ovo čitaju
GOOD: pa čekaju da vide kaj bu budala napisala
as: pa ja uvijek čitam samo ono kaj mi je zanimljivo
GOOD: ETO SAD VIDIŠ SA KIME SI OKRUŽENA
as: vidim vidim.....no zakaj onda ti pričaš samnom....
good: pa nisam lud ako sam budala
as: a budaleeeee
good: a glupačeeee
as: a seronjeeee
good: a popišankeeee
as: a vragecaaa
good: a anđelaaaa
as: a lažovaaa
good: haj mala briši i ne zovi me više zbog gluposti.....

Bogek,dragi,kak možeš tak puno,na rano jutro?

croking je napisao/la:Bogek,dragi,kak možeš tak puno,na rano jutro?

kaj misliš kak izgleda kada pečem palaćinke u tri tave odjednom....haj neću više stislo me pa moram ići...ručak...pohovani mozak...morti se opametim...