Naše misli oblikuju našu egzistenciju

Što mislite o toj tvrdnji?

Spremam papirušine, stalno sa sa njima borim, kao i s drugim predmetima. Kaos u mojoj glavi prenosi se, logično, i u okolni prostor. Pa sam naišla na jedan papir - plakatić za predavanje koje se održalo davnog 22.4.2007. u KIC-u. Nekako mi ga je bilo žao baciti (posljedično, već se skoro 4 godine ovdje vuče), ali sad ću ga baciti kud puklo da puklo.

Evo što piše:

Tvoj najgori neprijatelj ne može ti naškoditi koliko to mogu tvoje vlastite misli. Ali, kada su jednom stavljene pod kontrolu, nitko ti ne može tako pomoći (Budha)

Čovjek vodi svoj život u imaginaciji, nesvjestan svojih viših mogućnosti. Zapleten u prošlosti i budućnosti, on propušta sadašnjost i s njom mogućnost da transformira samoga sebe.

Promatraj i vidjet ćeš kako um stalno stvara jednu struju slučajnih i nepredvidljivih misli koje te izvode iz sadašnjeg trenutka u tvoje vlastito zamišljeno postojanje.

Ako uspiješ zaustaviti svoje misli čak i samo na trideset sekundi, uvjerit ćeš se kako je to teško. Tako, da bi pouzdano ovladao imaginacijom, potrebna je precizna metoda.

Tvoj najgori neprijatelj ne može ti naškoditi koliko to mogu tvoje vlastite misli. Ali, kada su jednom stavljene pod kontrolu, nitko ti ne može tako pomoći (Budha)

samodisciplina je prava umjetnost , a osnova moč volje .

Čovjek vodi svoj život u imaginaciji, nesvjestan svojih viših mogućnosti. Zapleten u prošlosti i budućnosti, on propušta sadašnjost i s njom mogućnost da transformira samoga sebe.

ha , relativno jer bez prošlosti nema budučnosti , tj. prošlost nas uči kako da si sadašnjošču uljepšamo budučnost.
a što se tiče viših mogučnosti - opasno si je postaviti previsoke ciljeve jer kad je cilj predaleko gubi se motivacija i počinje nezadovoljstvo koje može prerasti u depresiju.

Promatraj i vidjet ćeš kako um stalno stvara jednu struju slučajnih i nepredvidljivih misli koje te izvode iz sadašnjeg trenutka u tvoje vlastito zamišljeno postojanje.

ne to radit dok se prelazi cesta.

Ako uspiješ zaustaviti svoje misli čak i samo na trideset sekundi, uvjerit ćeš se kako je to teško. Tako, da bi pouzdano ovladao imaginacijom, potrebna je precizna metoda.

zašto zaustaviti misli ? pa uvijek se trudim da mi mozak radi u svim situacijama . ko će mislit za one koji zaustave vlastite misli ? vlada hr ?


evo ja malo nešto napiso - more bit nisam odmah shvatio - uspio zaustavit misli ?

Nažalost, ljude uglavnom opsjedaju glupe i neproduktivne misli - npr o prošlosti koju nemreš promijeniti i budućnosti koja se nije dogodila. Ima izvrsna izreka: zašto o tome brinuti, vjerojatno se neće dogoditi.

No ipak ljudi brinu zbog tih svih stvari.

Naravno, kad bi misli bile isključivo produktivne, stvaralačke etc, ne bi ih trebalo zaustavljati. Stvar je da je skoro nemoguće zaustaviti ove bezvezne misli. A zamisli kakav je odmor biti neko vrijeme bez misli.

Misli definitivno utječu na našu svakodnevicu, tretnu sam u eksperimentalnom stadiju treniranja pozitivnog mišljenja, i kad mi to pođe za rukom sve mi ide kao na traci.

MISLIM da je problem što se često prepuštam negativnim mislima koje u meni stvaraju frustraciju i odmiću me od sadašnjeg trenutka te zaboravljam ono dobro od prije pola sata i već patim zbog MOGUĆEG događanja u sljedećih pola sada. Jer prošlost nije tako stara ni budućnost tako daleka..


Imal to kakvog smisla?

vess je napisao/la:Nažalost, ljude uglavnom opsjedaju glupe i neproduktivne misli - npr o prošlosti koju nemreš promijeniti i budućnosti koja se nije dogodila. Ima izvrsna izreka: zašto o tome brinuti, vjerojatno se neće dogoditi.

No ipak ljudi brinu zbog tih svih stvari.

Naravno, kad bi misli bile isključivo produktivne, stvaralačke etc, ne bi ih trebalo zaustavljati. Stvar je da je skoro nemoguće zaustaviti ove bezvezne misli. A zamisli kakav je odmor biti neko vrijeme bez misli.

kad su ljudi u pitanju i u raju je bilo problema .bog je mislio i za adama i za evu ( ne znam iz prve ruke al tak piše u bibliji ).
na njima je bilo samo da uživaju. no vidi pizdarije oče oni mislit a nemaju čime.

a sad pitanja : kak možeš uživat a da nisi svjestan da uživaš ( ne znaš ni razliku između dobra i zla )?

i jel bolje uživat a da toga nismo svjesni il svjesno probat zlo da bi znali kad nam je dobro ?

jebate onaj šekspir je izludil hamleta .

Nekako si mislim kad bi čovjek ispunio onaj svoj puni potencijal o kojem se govori na tom plakatiću, da bi mogao uživati, čak i na ovakvom svijetu.

E sad ono malo pameti što mi ostade Šekspir je bome izludija

he, kad bi čovjek.......moje današnje zadovoljstvo je što sam poslušala samu sebe i otišla kod tete zubarke prije ugovorenog termina i popravila mi je zub i sad sam ko ptičice, malčice me ždere što za pol sata moram opet ić vorkirati, al nema veze tješim se budućom knjigicom koju si bum kupil kad sjedne money , ah dovraga i bestraga, imala je as pravo, baš sam materijalist

vess je napisao/la:Nekako si mislim kad bi čovjek ispunio onaj svoj puni potencijal o kojem se govori na tom plakatiću, da bi mogao uživati, čak i na ovakvom svijetu.

aj probaj škicnut stvar iz perspektive zadovoljan sam onim što jesam.
zapravo ispuniti svoj puni potencijal je nekak relativna stvar.
kad savladaš nešto krećeš na savlađivanje nečeg novog.
e sad nameće se pitanje jer krećeš u nove pobjede sebe ili okoline radi ?
ak krećeš radi okoline i još ak je okolina upoznata sa svim svaki neuspjeh
uz razočarenje može donijeti podsmjeh i strah od novog pokušaja ak nisi
siguran u sebe ( okolina može pružit podršku al iskustvo - ne na vlastitoj već na tuđoj koži - me naučilo da okolina večinom negativno djeluje ).
ak te motivira vlastito dokazivanje samom sebi tad to itekako ima smisla jer počinješ uviđat da je samo nebo granica .
zapraf kolko uložiš truda u stvaranje toliki ti je i konačni učinak , a opet mi iskustvo veli da je večina zadovoljna s malim... ( ak si pomislila na ono na kaj sam ja pomislil onda si bezobrazna ) .




nije teško uživat sam treba stvari posložit tak da se gleda šaljiv čošak.

Pa ovak, ti govoriš o intrinzičnoj i ekstrinzičnoj motivaciji. Barem racionalno, zadovoljavanje tuđih očekivanja čini mi se apsurdnim. Bilo kakva motivacija trebala bi dolaziti iznutra - to je ta intrinzična.
No, ljudi se znaju upetljati u, kak moja mama veli, ko pile u kučine, u razne stvari prvenstveno one nalijepljene kroz odgoj. Toga se nije lako osloboditi. A mislim da sve te stvari čine čovjeka da stagnira ili nazaduje. Osobni rast uopće nije šala mala nit je to jednostavno i prirodno za većinu ljudi. Dobro, tebe ne ubrajam u većinu, to ti je jasno. Ono što ti gledaš sa svoje pozicije znaj da ne vrijedi za većinu.

ma da , većina je populacije zbrčkana u odabiru prioriteta i načina kak ih realizirat. baš zato maloj količini korisnika, koji imaju želju pročitat kaj naškrabam , pokušavam dat drugi kut za gledanje bilo koje stvari il problema.

padat u depresije il bit frustriran ak realizacija želja ne ide po špagi je bedasto.
gomila energije se gubi na te oblike destruktivnih filinga.
treba fino sjest , nać malo mira i tišene i proanalizirat stvari s pitanjem : kaj je pošlo po zlu ? i onda osmislit način zaobilaska greške na putu ostvarenja želje.

evo malo sam se nasmijala kad sam vidjela da je netko preko noći dobio puuuno reputacija...hahaha...nego misao je bila vrlo smiješna....i tako sam opet istom tom misli samu sebe nasmijala...tema je odlična i sori vess tek sad sam ju vidjela...
naime od kada sam izašla iz tuđih svjetova shvatila sam da je moj um moj vlastiti vrt i ja biram kaj u njega posijati....tak da čim vidim da ima korova ja ga automatsi odbacujem i umjesto tuđih ružnih misli koje čujem i vidim ja namah posadim ove koje su meni ljepšije...nedam ja da se u mom vrtu sadi bilo kaj...i tako je to jedno vrijeme bila velika borba i igra sa takozvanim zaostalim svijetom...i jednog dana su shvatila da mene nemreju pod svoje zaostalo i ja se sada nalazim sa vrlo malo bezdušnih ljudi i sa vrlo puno zdušnih...naime nemam više kvantitetu i masu poznanika ali imam kvalitetu i mrvicu prijatelja...i tako to...zaključak je da sam sada daleko sretnija i ispunjenija jer su mi misli čiste i jasne te su oni koji to u meni osjećaju meni daleko bliskiji...a to je ono kaj mojoj duši treba i godi...
jučer sam skužila zakaj je brzina misli brža od brzine svjetlosti...zato jer misao nema prostornu dimenziju...